Divna nam djela čini Gospodin, i stoga se radujmo!


Nevjerojatna je sila molitve i žrtve u našim životima, a osobito u životima onih koji su ranjeni grijehom i vraćaju se Milosrđu. „Molitvom i žrtvom spasimo nerođene!” – upravo to je geslo i poslanje pavlinskog apostolata za nerođene u opasnosti pobačaja.Naš „Centar za nerođeni život” u Sv.Petru u Šumi, u Istri, koji sada ima već nekoliko ogranaka u Hrvatskoj, te molitvene zajednice za nerođene, nazvane „Treće srce” (uz Isusovo i Marijino Srce, moje „treće srce” moli za nerođene) plod su upravo te ustrajne i iskrene molitve mnogih ljudi dobre volje. Kapela Marije, Majke nerođenih, , milijuni izdanih brošura i letaka, medaljica iste Majke za članove molitvenih zajednica, toliki razgovori i sv.ispovijedi, noćna bdijenja i seminari... Kako se ne radovati tome svemu, što čini Onaj kojem „pripada sve što je na zemlji (pa tako i nerođeni ljudski život u utrobi), koji se zaljubio u nas” ( usp. Pnz 10, 14-15) i čija je ljubav bezgranična.


Da, i danas, možda više nego ikad prije, Gospodin plače nad svojom djecom, vidjevši kakvu je pustoš učinio neprijatelj u Njegovom Hramu (usp. Ps 74), a hram smo njegov mi, kako piše sv. Pavao. Što uopće ponuditi onima koja nakon pobačaja strašno trpe? Najbolje i najviše što možemo: sakramentalno pomirenje sa Bogom i našu molitvu i pokoru. Samo njegova ljubav može prodrijeti duboko u te rane i „razriješiti okove moje” (Ps 116, 16).
Često me, u mojem poslanju rada s onima koju su na bilo koji način dotaknuti pobačajem, ljudi pitaju što je s njihovom pobačenom dječicom, bratom ili sestrom, rođakom? Gdje su njihove duše? U svojim sam knjigama dosad načeo i taj problem i pisao o različitim mišljenjima kroz povijest. Međutim, znam sasvim sigurno dvije istine: moj Bog je Ljubav ( I Iv 4, 16) i znam pjesmu Neba koja glasi: „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!” (Otk 5, 12). Zar bi to Janje dopustilo da u vječno prokletstvo odu nevini i zaklani, poput Njega?!


Htio bih od srca viknuti svima, osobito ženama i djevojkama koje na duši nose bolne ožiljke pobačaja, da postoji božanska nada i snaga, kako Duh Sveti žarko želi ući u te ponore duše i ispuniti ih mirom i ponovno otkrivenom srećom! Ljudskim riječima su neopisive boli takvih duša. Psalam 143 pjeva: „Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj, u tmine me baci da stanujem, kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima... Duša moja kao zemlja suha za Tobom žeđa!” (3-4.6)
Gospodin djeluje otajstveno, čudni su putevi Njegovi. Žalost, bol i nevolja također su načini da Mu se ljudsko srce vrati i obrati. Tama i povrijeđenost također mogu dovesti natrag dušu, duh i tijelo Stvoritelju. Ta, zar Pismo ne govori:
„Evo Zaručnika...dolazi u ponoć!” (usp Mt 25,6), u ponoć, kada je tama najgušća. „Sve je milost”, ustvrdila je sv.Mala Terezija.
Ipak, postoje i oni koji se ne kaju, koji milost odbijaju i žive ustrajno u smrti i tami. Iz njih trebamo moliti. Jer, grijeh je razoran i ubija, o čemu možemo čitati i: „Prođi Jeruzalemom gradom i znakom „tau” (križ!) obilježi čela svih koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!... Pođite za njime gradom i ubijajte bez milosrđa.” (Ez 9, 4-5). Ludo je zavaravati se, da ćemo milosrđe baštiniti, ako sami nismo milosrdni. To se odnosi i na nerođeni život – pobaciti ga, svakako nije milosrdno, nikada i nikako. Stoga se radujem što kao svećenik imam jamstvo i misiju – „Zaista, kažem vam: što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.” (Mt 18, 18).
Koliki nerođeni u majčinoj utrobi, po Bibliji već imaju svoju misiju, karizmu, odlike! To su naša braća i sestre! Oni žive!


Papa piše u enciklici Redemptoris Mater, kako su svi nerođeni prvo rođeni u Srcu Boga! Gospodin Isus u Mariji, sv.Ivan Krstitelj u Elizabeti, Jeremija i Izaija, Samson i toliki drugi svoj put počinju upravo u utrobi majke. Mislimo na sve njih dok molimo. Mislimo, plačimo, odlučimo se boriti, pjevajmo hvale dok molimo zagovor malih nepoznatih mučenika, stotina i stotina milijuna istih! Neka naša molitva bude sa Psalmom 90, 16: „Neka se na slugama Tvojim pokaže djelo Tvoje i Tvoja slava na djeci njihovoj!” Amen, aleluja!


o. Kornelije Marko Glogović, pavlin
voditelj Centra za nerođeni život "Betlehem"