Naziv: Radni je naziv projekta „OBITELJ SVETOG JOSIPA“, temeljen na evanđeoskom prikazu sv. Josipa kao glave Nazaretske Obitelji, s logom: „Ustani i uzmi dijete s majkom njegovom“ prema Luka 2: 13. Mogući ostali nazivi: Utočište, Kuća, Sklonište… Ipak, ako je ikako moguće, želio bih da ostane ovaj naziv (u daljnjem tekstu OSJ) jer ima pozitivno i praktično značenje: glava i nebeski zaštitnik ove Obitelji bit će sv. Josip; prepoznatljivi je kršćanski naglasak; izmorene, ostavljene, razočarane i povrijeđene djevojke i žene te njihova djeca trebaju jednu vrstu obitelji, nasuprot hladnijeg izričaja „dom“ ili „ustanova“.

Cilj: prvenstveni je cilj i svrha OSJ pružiti kršćansku ljubav i solidarnost te djelatnu pomoć trudnicama, koje su zbog različitih životnih okolnosti pod pritiskom bližnjih da izvrše pobačaj; smjestiti samohrane majke s djecom na neko vrijeme dok se ne nađe bolje rješenje, a u tom vremenu brinuti za njih duhovno i materijalno, pružiti im što je moguće bolje uvjete da odmore, da se oporave, da nađu utjehu i nadu, da im se dade snaga za novi početak. Dakle, OSJ nije profitabilna organizacija, nije nova udruga, nije ustanova koja želi riješiti sve probleme, nego jedan prijelazni vid pomoći djevojkama i ženama koje su se našle u životnoj dilemi (pobačaja) ili poteškoći vezanoj uz stanovanje i egzistenciju (npr. deložirana samohrana majka ili izbačena iz izvanbračne veze, ili ona kojoj je zbog trudnoće nemoguće živjeti u vlastitoj sredini, zbog njezine osude ili slično)

Vlasništvo: Dvokatna kuća i pripadajuće dvorište vlasništvo je SAMOSTANA PAVLINA U KAMENSKOM, regulirano zakonom, kao ostavština jedne župljanke koja živi u SAD-u. Ista nema potomaka, a kako je starija, poklonila je kuću na raspolaganje samostanu. Vlasnik je samostana Hrvatska Pavlinska Provincija, samostan kuću iznajmljuje Udruzi Betlehem.

Financiranje OSJ: vizija je da OSJ funkcionira poput „Cenacula“ ili sličnih komuna, dakle od Providnosti, kako kažemo u Crkvi. Uz darove, donacije novaca i hrane, odjeće itd., godišnje ćemo slati molbe i primati i neku pomoć iz budžeta grada, ali osnova ostaju darovi vjernika, pravnih i fizičkih osoba. Ili, načinili bismo Zakladu, koja bi brinula o financiranju OSJ. Moguće je da, uz neki dogovor, same štićenice sudjeluju manjim dijelom u životu OSJ, po svojim plaćama odnosno dječjim doplacima ili pomoću sredstava koje dobivaju od socijalne skrbi. Ili, ustanovili bismo jednu sve-hrvatsku mrežu pomoći, temeljenu na upisnicama, slikama, medaljama ili slično, koje bi djevojke i žene izrađivale a članovi dotične molitveno-apostolatske zajednice plaćali kao članarinu, za potrebe OSJ: ovo nije izdvojen slučaj, a donosi samo dobro svim stranama. Otvoreni smo naravno i na druge prijedloge.

Vrijeme smještaja zainteresiranih: prema dogovoru odnosno prema potrebi: nekome je dovoljno tjedan dana, a nekome dvije godine. Ako je potrebno zakonski precizirati, rekao bih da do tri godine.

Vodstvo OSJ: u praktičnom smislu, ono se temelji na VOLONTARIJATU. Dakle, nema zaposlenika, plaća, i sl.  Ako projekt uspije, kako se nadamo, po drugim bi gradovima OSJ vodile angažirane kršćanske udovice ili samohrane majke, poput ove, a možda i cijele obitelji? Naime, u samom početku ideja je bila da obitelji otvore vrata potrebnima, da prime nevoljne, da pokažu kršćansku solidarnost konkretnim djelom. Članovi Udruge „Betlehem“ posjećivat će svakodnevno OSJ, pomagati u prijevozu, kupovini, razgovarati, družiti se, organizirati rođendanska slavlja i krstitke, biti kumovi djeci i sl., moliti s njima krunicu a jednom mjesečno i slaviti Misu, voditi ih k liječniku itd.

Specifičnosti OSJ: ne bismo primali psihički bolesne osobe (jer to zahtijeva mnogo više stručnih napora) niti žrtve teškog obiteljskog zlostavljanja, jer zakonski u blizini mora biti policija, što ovdje nije slučaj a i ne želimo biti „sigurna kuća“ jer jednostavno to nije naš poziv. Isto tako, OSJ će imati pisani REGULAMIN kuće, koji će se dati na uvid i potpis onima koji će ondje živjeti, a regulirat će zajedničke odnose unutar OSJ i dužnosti.

Svakodnevica OSJ: ovisi o dnevnom dogovoru stanara: svakako će si same kuhati, prati, održavati kuću, urediti vrt, voditi gospodarstvo, upravo kao u „pravoj“ obitelji, potpuno isto kao da su u svojoj vlastitoj kući, jer to i jesu. Stoga ovo nije „dom za majke i djecu“ nego radije „dom majki i djece“ iako iz više razloga predlažem da se pojam „dom“ uopće ne koristi. Možemo reći, da OSJ u biti želi biti jedna „hitna pomoć“ potrebitima, ne stalno rješenje. Treba voditi računa i o sljedećem: OSJ je zamišljen kao smještaj za nekoliko žena i nekoliko djece, jer radi se o obiteljskim kućama na selu ili u predgrađu ili i gradskom kvartu gdje postoje takve kuće: OSJ nema težnju postati velika institucija s mnogobrojnim ženama i djecom; to čine već postojeće organizacije, nego radije mreža manjih kuća s većim mogućnostima zajedništva i pomoći.

Stanari OSJ: isključivo su punoljetne djevojke, trudnice i samohrane majke s djecom; bez obzira na nacionalnost ili vjeru, ali s naglaskom da OSJ prihvaća kršćanski program odgoja ili vodstva, što uključuje molitvu, Misu, duhovnu obnovu, molitvu devetnica, sakramente i sl., upravo kao što u katoličkim vrtićima ili školama koje vode redovnici npr., postoji jedan katolički odgojni smjer.

Kriteriji primitka: član/ice OSJ mogu biti državljani RH, punoljetne majke s djecom, prijavljene nadležnim organima (soc. služba, policija, boravak, zdravstveno) a primat ćemo ih na preporuku npr. župnika, članova obitelji, naših članova Udruge ili slično, uz prethodno raspitivanje i upoznavanje sa životnom situacijom dotičnih. U žurnim prilikama (žena „na cesti“) primili bismo odmah ili bismo pomogli naći im drugi adekvatni smještaj. Moguće je ustanoviti neko tijelo, koje bi vodilo brigu upravo o samom primitku: ili nešto slično, što mi trenutno ne dolazi na pamet.

Zajednička imovina: sve pokretnine trebale bi biti vlasništvo nabavljača, kako se čini pravedno, tj. Udruge „Betlehem“, nekretnina je vlasništvo samostana, a sve osobne stvari pripadaju naravno štićenicima OSJ. Hranom bi se raspolagalo zajednički (jedna kuhinja, jedan zajednički dnevni boravak…) a sve bi materijalne popravke u kući, nabavku namirnica i sl. nabavljali zajednički, uz pomoć donatora i članova Udruge itd.

O eventualnim problemima: problemi postoje svugdje, pa ne vjerujemo da će ni OSJ biti pošteđena, no treba se s njima nositi. Ovisno o vrsti problema, prije svega rješavat će se razgovorom: u tu svrhu, predlažemo točku u Regulaminu (pravilniku) koja bi odredila tjedni ili mjesečni sastanak OSJ, na kojemu bi stanovnici kuće otvoreno raspravljali o možebitnim poteškoćama. Nadalje, mora postojati klauzula kojom se određuje postupak i razlozi zbog kojih bi se eventualno moralo zamoliti osobu da iziđe iz OSJ; neka teška nepravda, agresivnost, nepoštenje, zarazna bolest, nemoralan način života i sl.

Suradnja sa službama socijalne skrbi i sl.: ovdje smo otvoreni na sve sugestije, s time da ne bismo željeli da u OSJ vlada neki nemir, nadgledanje u negativnom smislu, te bilo kakav pritisak. Radi se o dobrovoljnom smještaju, o utočištu, o humanitarnom radu, stoga smatram da treba naći modus suradnje koji ne bi ugrozio „duhovnost“ OSJ: dati mir onima koji su ga izgubili, pa makar i svojom krivicom.

Gosti i namjernici:  OSJ ne želi biti ustanova zatvorenih vrata, koja budi sumnje i prepričavanja, ili koja stvara „stakleno zvono“ oko štićenika, koji bi se tako još više povukli u sebe i svoje probleme. Zbog prisutnosti kapele u podrumskom djelu (to je uvjet župe: u svakoj OSJ biti će jedan makar mali molitveni kutak) očita će biti jedna cirkulacija ljudi: gosti, pomoćnici, zainteresirani za sličnu kuću iz drugih krajeva domovine ili svijeta i ostali moći će u OSJ naći gostoprimstvo i sasvim uobičajeni susret s ljudima kojih je neka nevolja udaljila iz vlastite sredine, poput nedavnih naših prognanika, izbjeglica ili doseljenika… Ne planiramo otvarati dom u kojega se ulazi s nekom potvrdom ili iskaznicom; niti za to postoje uvjeti niti razlozi. Pravilnikom će biti točno razjašnjeno što s gostima iz rodbine, koji bi možda mogli i prespavati ili boraviti do nekoliko dana, ali jedno je sigurno a to je da se ne će dozvoliti ostanak muškarcima, iz razumljivih razloga.